Istinita i nevjerojatna priča Hajrudina Merdanovića o čovjeku bez imena, bez rođendana, obitelji i doma istodobno je i gorka priča o administraciji, o državi i vlasti, o onima koji potezom pera mogu odlučivati o životima i smrti, o onima koje nije briga i kojima je najlakše okrenuti glavu na drugu stranu. (..)
Sudbina muškarca koji svu svoju sreću i sav imetak crpi iz jedne obične plastične čaše ocrtava užasavajuće razmjere disfunkcionalnog birokratskog aparata, nesposobnost, ali bešćutnost odgovornih ljudi na vlasti. Sudbina čovjeka koji nema nikoga i koji nema baš ništa do sada je zanimala malobrojne. Teško je povjerovati da takva kafkijanska priča doista postoji, a kamoli da traje već punih 36 godina, da u ovoj zemlji živi čovjek bez identiteta i da mu vlast sustavno odriče pravo da postoji.