Vilinska priča

Max Linder, glavni junak Vilinske priče, tipičan je lik kakve smo zavoljeli u brojnim romanima Gorana Tribusona: simpatični gubitnik kojega ponekad život, ponekad i sam sebe, baca na dno, a onda ponovno pronalazi način kako se vratiti. Iako ga se bogata obitelj rano odrekla, on baš i neće žaliti i neće zazirati ni od kakva posla: bit će policajac, istražitelj, švercer, vojnik, ali i trgovac nekretninama. No Max Linder samo je katalizator burne njemačke i europske povijesti prve polovine 20. stoljeća koja će se prelomiti preko njegovih leđa: dva rata, političke promjene, nesretne ljubavi i avanture kao iz kakva najuzbudljivijeg filma.
Sve će bolje poznavatelje Tribusonova opusa ovaj roman odvesti u ranu autorovu fazu koju su teoretičari nazvali fantastičarskom, iako se sličnim stilom pripovijedanja bavio i poslije, ponajviše u zbirci pripovijedaka Zvijezda kabarea (1998.), i ovaj je roman neka vrsta poetičkoga nastavka te sada već kultne zbirke priča, a može se, naravno, čitati i kao samostalno djelo. Roman Vilinska priča koliko je bildungsroman toliko je i bajka, neobična i na trenutke nevjerojatna priča o trima ženama i trima ljubavima koje su bile osuđene na propast. Iako je ovo roman o nesretnom životu nesretnih ljudi, on je istodobno i vrlo zabavan, napet i
pisan neodoljivim tribusonovskim stilom.