Zima u nama

ZIMA JE VRIJEME ZA NOVI POČETAK

Britanska spisateljica Katherine May napisala je intimnu knjigu prepunu mudrih uvida o iscjeljujućoj moći „zime u nama“ i tome kako nas takva razdoblja zapravo obnavljaju

Katkad nam svima život izmakne iz ruku: nepredviđeni događaji poput iznenadne bolesti, smrti voljene osobe, prekida veze ili gubitka posla mogu nas posve izbaciti iz tračnica. Takva neočekivana razdoblja iskoraka iz uobičajenog toka života, kada osjećamo kao da smo napušteni od svih, zamrznuti na mjestu, britanska autorica Katherine May naziva „zimom u nama“. Metafora je to za ona razdoblja našeg života kada se osjećamo zamrznuto ili onesposobljeno da učinimo sljedeći korak, a koja se mogu dogoditi u bilo kojem trenutku, neovisno o godišnjem dobu.

Tako već na samom početku svoje istoimene knjige, „Zima u nama“, koju su 2021. ugledni Guardian i New York Times proglasili jednom od najboljih knjiga godine, a ovih je dana, neposredno pred Interliber, objavljena i u Hrvatskoj u izdanju Stilus knjige, May piše: „Svatko se u nekom razdoblju života suoči sa zimom u sebi i nužnošću prezimljavanja. Nekima se to događa češće od drugih. Zima je razdoblje provedeno u hladnoći. Razdoblje mirovanja kada ste odsječeni od svijeta, kada se osjećate isključeno i odbačeno, kao da vas nešto drži na mjestu i ne da vam naprijed, kao da ste gurnuti u ulogu autsajdera. Možda je vaša zima uzrokovana bolešću ili nekim drugim događajem, poput gubitka bliske osobe ili rođenja djeteta, a možda je posljedica kakva poniženja ili neuspjeha. Možda ste u razdoblju promjene i privremeno ste zapeli uhvaćeni između dvaju svjetova. Neke nam se zime prikradu sporije, prateći umiranje ljubavne veze koje se odužilo, postupno gomilanje odgovornosti za onemoćale roditelje ili rastuće srozavanje samopouzdanja. Neke su zastrašujuće iznenadne, primjerice jednog se dana probudite i otkrijete da su vaše vještine i znanja zastarjeli, da je tvrtka za koju radite bankrotirala ili da se vaš partner zaljubio u drugu. Kako god nam došla, zima obično stiže nepozvana, usamljenička i strašno bolna.“

Jedna takva zima dogodila se i May, jednoga rujanskog dana, u tjednu koji je prethodio njezinu četrdesetom rođendanu, kad joj se suprug naglo razbolio, a život mu je visio o koncu, nakon čega joj se život okrenuo naglavačke. U dojmljivoj osobnoj ispovijesti, prožetoj brojnim anegdotalnim pričama iz književnosti, mitologije i svijeta prirode, May je opisala kako je preživjela to bolno razdoblje, ali i prigrlila njegove jedinstvene prilike. „Htjela sam povezati takve bolne trenutke, kada se osjećamo izolirano i odbačeno od svijeta i kad gubimo nadu, kako bih objasnila da je riječ o prirodnim ljudskim doživljajima“, kazala je o svojoj knjizi May u jednom nedavnom intervjuu. „Trenuci kad ispadnemo iz ritma svakodnevnog života i dalje su tabu. Nismo odgajani za prepoznavanje zime u sebi ni za priznavanje njezine neizbježnost. Upravo suprotno, doživljavamo je kao poniženje, kao nešto što treba sakriti od pogleda svijeta za slučaj da ga previše šokiramo. U javnosti se pravimo hrabri, a u sebi tugujemo. Pretvaramo se da ne vidimo tuđu bol. Prema svakoj zimi koja nas snađe odnosimo se kao prema sramotnoj anomaliji na koju se najbolje ne obazirati ili je zabašuriti. Drugim riječima, posve običan, normalan proces zaogrnuli smo plaštem tajne, a onima koji ga prolaze dodijeli smo status izopćenika, sileći ih da napuštanjem svakodnevnog života sakriju svoj neuspjeh od društva. No skupo to plaćamo. Zime donose duboke spoznaje o našoj zajedničkoj, ljudskoj egzistenciji i iskustvima, a one koji su preživjeli svoje zime trajno obdaruje mudrošću.“

U knjizi May potiče čitatelje da promijene način na koji se odnose prema teškim razdobljima u svome životu, dijeleći s njima smjernice za preobrazbu takvih životnih razdoblja, onih zima u nama što prethode pojavi novoga godišnjeg doba, novog života. Zanimljivo, May se ne bori protiv tuge, već zagovara njezino aktivno prihvaćanje i pronalazi utjehu u povlačenju iz svakodnevice i radost u tihoj ljepoti zime i ohrabrenje u shvaćanju života kao cikličnog, a ne linearnog kretanja. Pritom, kako kaže, ne poriče da postupno starimo, „ali stareći prolazimo kroz faze dobrog zdravlja i bolesti, optimizma i duboke sumnje, slobode i ograničenja“.

Postoje razdoblja, navodi May, kad se sve čini lako i ona kad se sve čini nemoguće teško. „Lakše ćemo izlaziti na kraj s njima ako se sjetimo da će naša sadašnjost jednog dana postati prošlost, a naša budućnost postat će sadašnjost. Znamo to jer se to već događalo. Stvari koje ostavimo iza sebe, često će u nekom trenutku opet izroniti. Stvari koje nas danas muče, jednoga će dana biti prošlost. Svaki put kad izguramo taj ciklus, popnemo se stubu više. Učimo iz prošlog puta i sljedeći put neke stvari radimo bolje. Razvijamo trikove uma koji nam u tome pomažu. Tako se ostvaruje napredak. Ali jedno je sigurno: pojavit će se nove stvari zbog kojih ćemo se brinuti. Morat ćemo stisnuti zube i nastaviti preživljavati. U međuvremenu se možemo baviti samo onime što je u ovom trenutku pred nama. Poduzimamo sljedeći potreban korak i nakon njega onaj sljedeći. U nekom ćemo trenutku zbog te sljedeće radnje opet osjetiti radost.“

Knjiga Zima u nama dirljiva je i utješna meditacija o razdobljima života provedenima u mirovanju, trenucima kad se povlačimo iz svijeta da se oporavimo od životnih udaraca. A Katherine May pokazuje nam kako ih prebroditi zahvaljujući mudrosti spoznaje da su, poput godišnjih doba, naše zime i ljeta zapravo plime i oseke života.

O AUTORICI

Katherine May britanska je spisateljica, urednica i podcasterica. Njezina hvaljena i nagrađivana knjiga Zima u nama (Wintering), objavljena 2020. godine, postala je svjetska uspješnica (bila je vrlo dugo na listi najprodavanijih knjiga američkog New York Timesa, britanskog Sunday Timesa i njemačkog Der Spiegela), a adaptirana je za izvođenje na BBC Radiju 4. Osim knjige Zima u nama, May je objavila još jednu zamijećenu knjigu memoara, The Electricity of Every Living Thing (2019.). Piše eseje i članke koje objavljuje u nekim od najprestižnijih svjetskih publikacija kao što su  New York Times, The Observer i Aeon. Živi s mužem, sinom, dvjema mačkama i psom u Whitstableu na jugoistoku Engleske.