Godine 1963. američka pjesnikinja Sylvia Plath objavila je u Velikoj Britaniji svoj jedini roman “Stakleno zvono” pod pseudonimom Victoria Lucas. Samo nekoliko tjedana nakon toga, počinila je samoubojstvo. Roman je u SAD-u objavljen tek 1971., pod pravim imenom autorice, i odmah je postao bestseler. I danas, šezdeset godina nakon objavljivanja, “Stakleno zvono“ ima kultni status i smatra se klasikom američke književnosti.
Ambiciozna studentica Esther Greenwood 50-ih godina prošlog stoljeća odlazi u New York na jednomjesečnu stipendiju u jednom ženskom časopisu, s nadom da će ostvariti svoj san i postati spisateljica. Tu se upoznaje sa svijetom mode i glamuroznih zabava. Ali između ispraznih koktela, izlazaka s muškarcima i pokušaja pisanja, život joj počinje izmicati kontroli. Esther je sputana težinom društvenih očekivanja da se ostvari kao supruga i majka, rastrgana između onoga što joj nameće društvo i svoje želje da postane spisateljica. U nju se uvlači sumnja da se ne može ostvariti ni u jednoj od tih uloga, sve je nesigurnija i depresivnija, dok ne doživi potpuni slom.
Inspiriran životom Sylvije Plath, Stakleno zvono roman je o sazrijevanju jedne djevojke u konzervativnoj Americi 50-ih godina, protkan autoričinim živopisnim poetskim jezikom. Šokantno iskren i bolan u opisu mentalnih problema i kontroverznih metoda njihova liječenja, maestralno uvlači čitatelja u mračne kutke ljudske psihe. Progresivan za vrijeme u kojem je napisan, roman progovara i o ograničenim mogućnostima i stereotipnim ulogama žena toga vremena, o ženskoj ambiciji i seksualnosti.
Roman Stakleno zvono bio je prekretnica za mnoge mlade žene kada je objavljen, nadahnuo je generacije nakon toga, a njegova aktualnost u promišljanju položaja žena i problema mentalnog zdravlja, kao i književno i kulturološko nasljeđe Sylvije Plath, glasno odjekuju i danas.
